Vraćajući se sa jedne lijepe manifestacije, iz Makedonije na putu od Elbasana prema Draču ugledasmo, prema jugu malo veću i tada nepoznatu planinu. S obzirom da smo prošli sa njene sjeverne strane, bila je puna snijega, dominirala je okolinom a svakako zaintrigiralo moju radoznalost. Čim sam stigao kući otvorio sam googlemaps, i pronašao planinu Tomori, koja pripada istoimenom nacionalnom parku, a u podnožju planine grad Berat, od 2008. pod zaštitom Unesco. Dovoljno razloga da se krene na put.
Stvarno imamo sreću, što se Crna Gora graniči sa Albanijom, što u susjedstvu imamo jednu lijepu planinsku zemlju, pa kad se zasitimo naših planina, sa malo organizacije i goriva možemo stići u ove nestvarne predjele. Naše pripreme (ja i Boris) su uvijek bile kratke, ali sad smo išli na nešto potpuno novo, neistraženo, bez izvještaja, poneka fotografija, i google maps-na raspolaganju. Nije to tako na kraju ni loše organizovano, ustvari skoro perfektno.
No da ne davimo pisanijom, krenusmo iz Podgorice 05.oktobra u 17h i 15min. U mom škodilaku se spakovasmo ja, Boris, Milena i Sveto. Do Berata smo stigli za nekih 4h, možda malo sporije uz kratka svraćanja za kupovinu piva i čekanje na granici, zbog medjunarodne vozačke (koju još uvijek traže), ali sa čarobna 3 € prošli smo lagano. Berat i po noći izgleda čarobno, nalećesmo u centar na prvi hotel i počesmo se cenkat te dobismo sasvim pristojan smještaj sa doručkom za 10 € po osobi. Tako se smjestismo u hotel Palma. Nedaleko od njega se nalazi glavni trg (trg Republike), do kojeg prošetasmo i popismo po jednu tamnu Korču (pivo). Ranije odosmo u aljine zbog toga što smo planirali da ustanemo u 5 h, doručkujemo i krenemo do 6 h. Ustadosmo ali u 6 h, doručkovasmo (doručak solidan) i krenusmo u 7 h.
Za početak je bilo važno potrefiti put do planine, a zatim se što više primaći planini. Išli smo asfaltnim putem prema Policanu, i posle 3-4 km posle predjenog mosta skrenuli lijevo. Od skretanja smo išli cijelih 10 km makadamskim putem, i odlučismo da nastavimo dalje pješaka. Put prilazi planini sa sjeverozapadne strane i nastavlja sjevernim obroncima planine, na ne prevelikoj visini – moja procjena izmedju 600-700 mnm. Put smo pratili narednih sat vremena, a onda odlučili da zalomimo desno kroz šumu da malo i dobijemo na visini, jer put ide izohipsom. Ubodosmo neki šumski put, utaban je jer se izgleda šuma učestalo bere. Uglavnom dominira četinar ali ima i bukve. I tako klaj-klaj do jednog proplanka, sa njega malo visočije od nas vidjesmo stado i čobanina. Nekako dodjosmo do čovjeka i počesmo konverzaciju, na italijanskom naravno (veliki broj ljudi u Albaniji zna pričati ovaj jezik, vjerovatno je korisniji od engleskog za ovu zemlju). Sveto je bio pregovarač. Počastismo ga rakijom i cigarom, a on nas krdžom. Reče nam da imamo do vrha od njegovog katuna 2-3 h hoda. Već je prošlo 11,30 h i znali smo da moramo pružit korak inače ništa od vrha. Put je vodio kroz udolinu prekrivenu siparom sa lijeve i desne strane gdje su se izdizali kameniti i šiljati vrhovi. Na kraju ove udoline se izlazilo na greben i desno (tj zapadno) od njega se nalazio vrh. Vrh se zaobilazi sa zapadne strane i izlazi se na sedlo izmedju dva vrha, oba izgledaju iste visine i treba 2-3 min sa sedla, ali na lijevi-sjeverniji postoji nasloženo kamenje, kružnog oblika, nešto slično Jablanovom vrhu. Na vrhu smo bili u 14 h, što je bilo nekih 5-6 h uspona. Pretpostavljam da smo popeli skoro 2000 m za to vrijeme. Ali vrijedjelo je, planina nam je uzvratila odličnim pogledom. Sa vrha se vidi i južni vrh koji je 7-8 km dalje i na njemu se nalazi crkva, sa zapadne strane dolina i kanjon rijeke Osumi, a sa istočne Rijeka Tomorica. Planinske strane su dosta nagrižene erozijom, najviše zbog nedostatka sume. Nešto šume ima sa njene sjeverne strane kuda smo mi peli. Zbog nadolazećih oblaka krećemo nazad i spuštamo se udolinom do katuna, od katuna nailazimo na čobanske puteljke i sjevernom stranom se spuštamo do makadamskog puta, od njega još dva sata hoda i kod kola smo bili oko 19 h. Mislim das mo prešli nekih 30-tak km i peli oko 1800 m minimum.
Riješismo da se častimo večerom i pivom u obližnjem restoranu, preko puta hotela. Dva tipa sviraju mješavinu tradicionalne albanske i klasične muzike što biva izuzetno prijatno uz večeru koja nije preobilata ali ukusna. Pošto nisu imali tamno pivo, prošetasmo do trga Republike na još po jedno. Malo umor, a malo i plan za sjutra nas poćera na spavanje.
A Plan je bio obići Berat, tvrdjavu iz vizantijskog perioda i svratiti u Lješ i obići mauzolej Djerdja Kastriota ili Skenderbega, najvećeg Albanskog vladara koji je u 15 v punih 25 godina pružao otpor Turcima od 1444-1468 g. Berat je sjajan, kroz grad protiče Osumi Rijeka, a sa desne i lijeve obale uzdižu se brda uz koja su kaskadno sagradjene kuće u orjentalnom stilu sa velikim prozorima. Iznad grada je Vizantijska tvrdjava iz vremena Manojla Komnena oko 1280 g. Tvrdjava je inače naseljena i plaća se ulaz 100 leka ili 1€. Ulaz u muzej je 200 leka. ( 1€ = 139 leka). Na tvrdjavi se nalazi nekoliko pravoslavnih crkava, ostaci od jedne džamije, a grad je opasan zidinama. Obidjosmo i naselje uz rijeku i popismo pivo za srećan put na trgu. Krenusmo oko 14 h iz Berata, oko 16,15 stižemo u Lješ. Obidjosmo mauzolej i odosmo jesti i potrošit ostatak leka. Lagano nazad za Crnu Goru, na granicu bez čekanja.
Jedna sjajna ekskurzijica koju i vama predlazem, 4 h vožnje u jednom pravcu (275km) za 50-60 € goriva, 20 € za dva dana spavanja i doručak plus hrana i muzeji i pivo, sve zajedno manje od 50 € za kvalitetan vikend.
Putujte, šetajte, obilazite planine, upoznajte gradove i ljude.
za Komove i Visokogorce
Duško Mrdak
Tomor 2417 m
