Svaki novi uspon na moćni Očnjak čije ime i izgled unose dozu straha je novo iskustvo, nova inspiracija i novi doživljaj Prokletija. Ovoga puta, uspon je obilježila činjenica da je većini ekipe ovo bio prvi uspon na najljepši prokletijski biser u nizu bisera…
Datum: 05.-06.10.2012.
Planina: Prokletije;
Vrh: Očnjak 2100 mnv;
Učesnici: Ivana Šuković, Dušan Bošković, Slavoljub Šarić, Brano Šćekić, Vesko Čović i Milan Radović;
U petak veče, ohrabreni vremenskom prognozom odlazimo u Grbaju sa ciljem upona na Očnjak. Za sve učesnike, osim vođe ture, ovo je bio prvi uspon na ovaj vrh magičnog izgleda koji privlači poglede svakog ko dođe u neponovljivu ljepotu prokletijske doline Grbaja. U Gusinju, prilično kasno, odlazimo do našeg starog poznanika Evlijana i u njegovoj kafani pijemo piće prije dolaska u dom „Branko Kotlajić“. Rukovodstvo Planinarskog kluba Radnički-Beograd, koji je vlasnik najstarijeg planinarskog objekta u Crnoj Gori je zadužilo Evlijana sa ključem od doma tako da evidenciju i naplatu boravka u domu vrši on. Ovo radi upoznavanja budućih posjetilaca doma. Evlijanova kafana je u centru Gusinja i vrlo je lako naći.
U dom stižemo oko 23 h. Koristimo blagodeti našeg nedavnog rada u ovom domu: palimo osvetljenje i nakon večere odlazimo na spavanje.
U subotu ujutru oko 7,30 h krećemo markiranom stazom prema Očnjaku. Negdje u šumi između dva sipara blagi vjetar nanosi neprijatan miris leša. Odmah smo posumnjali da se radi o nestalom italijanskom planinaru koga već dva mjeseca traže u reonu Popadije, Trojana i Volušnice jer su informacije govorile da se nesrećni Italijan uputio u taj dio Prokletija. Odlučujemo da nastavimo uspon pa da u povratku pokušamo pretražiti taj dio terena koji je obrastao šumom. Na proplanku iznad šume pravimo prvu pauzu, ali se ne zadržavamo previše. Dan je idealan za uspon, a moćni Očnjak privlači i zove da se što prije domognemo vrha njegove moćne piramide. Još jednu manju pauzu pravimo stotinak metara ispod vrha, na sedlu na kojem ostavljamo štapove, neki i rance i krećemo u završni uspon koji je tehnički i najzahtjevniji. Davno postavljene sajle ne pružaju osjećaj sigurnosti jer su klinovi uglavnom povađeni. Najveća opasnost ovdje vreba od odrona jer su stijene krušljive sa mnogo sitnog i krupnijeg sipara na stazi. Zato se krećemo u zbijenoj formaciji, i zajedno izlazimo na vrh oko 11 časova. Pogled na moćne Prokletije na sve četiri strane je fantastičan, retkost je imati ovako dobar dan za uspon na ovu planinu. Članovi ekipe koji su ovdje prvi put ne skrivaju oduševljenje vrhom, pogledom i samim usponom. Očnjak je izazov, ljepota, inspiracija, razlog, suština koja opravdava napor uzdizanja na njegov krov.
Oko jednog kamena primjećujemo zavezanu italijansku zastavu-lentu što nam pojačava sumnje da je ovdje boravio Italijan koji je nestao.
Nakon uživanja na vrhu od više od sat vremna krećemo nazad. Idemo polako, pazeći da ne pokrenemo neki od kamenja na stazi. U Ljubokuću, na lijepoj zaravni ostajemo prilično dugo u nekoj svojevrsnoj hibernaciji prepuštajući se vibracijama planine i stapajući se sa energijom koja je fizički prikaz slobode…
Ipak, iako bi najradije ostali ovdje do mraka, moramo nazad, pa se spuštamo do stijene na kojoj je ploča pokojnom beogradskom planinaru Mirkoviću. Pokušavamo da osjetimo onaj neprijatan miris od jutros kako bi bliže locirali poziciju odakle dolazi, ali, ovog puta to nije moguće jer je vjetar stao i ništa se ne osjeća. Dogovaramo šta nam je činiti. Slavo i Brano moraju u noćnu smjenu, ne mogu ostati da pretražujemo teren, a sad više ne možemo ni da lociramo preciznije mjesto koje treba pretražiti a ovaj dio je prilično strm i obrastao gustom šumom. Odlučujemo da se spustimo nazad, pa da podijelimo informaciju sa nekim od gusinjskih planinara koji bi sjutradan došli i pretražili teren, jer je sada već kasno za takvu akciju.
Dolaskom u dom, nakon kraćeg odmora Slavo i Brano odlaze nazad za Podgoricu a mi ostajemo da napravimo malu akciju: sijemo travu na platoe koji su tokom nedavnih radova izravnjeni iznad doma za postavljanje šatora. Sa mrakom završavamo našu akciju ovog vikenda i krećemo nazad.U Gusinju prenosimo informaciju i našu sumnju da se na navedenoj lokaciji krije tijelo nastradalog planinara Sahitu Hotu. Sjutradan ujutru, Saht je sa svojim prijateljem otišao na stazu prema Očnjaku. Naša sumnja je potvrđena, nesrećni Italijan je ubrzo pronađen.
Milan Radović
