Odlična ekipa, prelijepa planina, vrijeme podnošljivo, koliba, vatra, talandara, pivo, vino…što više tražiti od vikenda? Destinacija više puta posjećivana, Martinićki katun na Sinjavini i smještaj u kolibi Stojovića.
Datum: 29-31.05.2015.g.
Vrhovi: Jablan 2202 mnv, Gradišta 2174 mnv (subota);
Martinićki Katun-Provalija-Zabojsko jezero-Dulovina, Suvi Pećarac (nedelja);
Ekipa: Danijela Bubanja, Jelena Šutović, Ivan Femić, Boris Čelebić (PK Cmiljača Bijelo Polje i Visokogorci CG)
Zadovoljstvo je počelo već u petak veče. Umorni od posla i vožnje, ali srećni jer smo na planini i što može krenuti onaj poznati osjećaj pozitivnih vibracija koje proizvodi planinski ambijent i činjenica da smo pobjegli od svakodnevne gužve, obaveza, gluposti… Dio ekipe koji je prvi put na ovom mjestu ima priliku da osjeti dio te atmosfere i podijeli neskriveno oduševljenje. Stojo nam je dao pogrešne ključeve tako da smo morali obijati kolibu. Uslijedila je noćna potraga za izvorom, sipanje vode i druženje do kasno uz vino i spremanje večere na talandari, u oblaku dima od kojeg nismo mogli pobjeći ni u kući ni izvan nje…
U subotu ujutro krećemo na Jablan, prolazimo specifične krajolike ove planine, uživamo u svakom koraku i udisaju. Već nakon 3 sata lagane šetnje smo na vrhu. Uživamo, radimo tj.rade vježbe joge, a neki piju i pivo. Fema produžava na Gradišta, a mi lagano preko Grkovskog jezera, gdje pravimo kraću pauzu, nazad do kolibe. Usput se dva člana ekipe pregone oko toga hoće li kiša ili ne, na kraju je članica pogodila, ali ostala je sumnja u korišćenje nedozvoljenih sredstava i magije jer je to bio jedini oblak u Crnoj Gori. Dolazimo do kolibe i mučimo se pomjerajući stolice i pivo po livadi u potrazi za sunecem, uz povremeno sklanjanje od kiše koja je dolazila iz tog jedinog oblaka. Jelena je spremila odličnu supu, a ja odličnu kašu koju smo, ipak, jeli samo ja i Fema. Uveče, ovog puta znatno ranije odlazimo na spavanje uz šporet koji je manje dimio. Morali smo se kvalitetno odmoriti i spremiti za golgotu sjutrašnjega dana.
Nedelja ujutru… Jutarnja kafa, rakija, kajgana od domaćih jaja i kranjske kobasice. Krećemo preko Mutnih lokava i Šančeva na katun Provalija, pa pored Suvog Pećarca spuštamo po šumi i zarasloj stazi u pravcu Zabojskog jezera. U ovoj šumi smo ostavili oko 40 minuta i izašli na dobru stazu koja vodi od Dobrilovine preko Zabojskog jezera na Durmitor (staza transverzale CT1). Fema odlučuje da se vrati nazad preko vrha Suvog Pećarca kako bi mogao spustiti auto u Dobrilovinu, a Danijela i ja nastavljamo do Zabojskog jezera do kojeg stižemo nakon pola sata. Na katunu smo sreli starca koji nas je uputio na stazu za jezero, šteta što nas nije isprtio i do jezera. Poslije dužeg odmora i uživanja na jezeru krećemo ka Dobrilovini, ili sam bar tako mislio. Uspio sam da promašim stazu tj.makadamski put, sa Zabojskog jezera i umjesto desno odem lijevo. Imali smo 5 sati prelijepe šetnje svim mogućim makadamskim putevima Sinjavine, obišli mjesta koja nisu obišli ni najstariji mještani, namolili se na 200 m.iznad magaistrale pa opet išli nazad na Zabojsko… Cijelo vrijeme nam su se smijenjivali kiša i sunce, a bilo je i grmljavine ali više prema Durmitoru i Ljubišnji, a po putu smo imali i friške tragove i izmet od međeda. Kad smo došli kod jezera sjetih se da zovnem Jelenu koja nas je usmjerila na pravi put, inače bi upoznali ko zna koje krajeve ove planine. Poslije 12 sati hoda i predjenih 42 km, srijećemo se sa sa Jelenom i Femom malo prije Dobrilovine, pa odatle, svi zajedno odlazimo u Kozak na zasluženu večeru.
Bila je ovo još jedna fenomenalna tura puna različitih doživljaja i dobre energije. Prelijepi krajevi, dobre fotografije ali i rađanje interesantne ideje da Danijelu Bubanju spremamo za naredni Lovćenski maraton, kao predstavnika Visokogoraca, ako naravno do tada pređe 4000 metara…
Boris Čelebić
Sinjavinom, gore dolje.. (29-31.05.2015.)
.
