Vrući julski dani na Durmitoru su više nego prijatni. Koliko čari krije planina u sebi, ispod nevidljivog domašaja čulu vida, ne može se dočarati riječima jer, svako doživljava okruženje shodno svojim unutrašnjim vrijednostima koje ga ispunjavaju. Veći uticaj na nas same a i na okruženje ima ono nevidljivo od onog što je čulima vida dostupno. Zato planina pruža poseban ugođaj ljubiteljima prirode, planinrima, istraživačima, kako je bilo i našoj ekipi, članovima ekspedicije – Alpi 2014.
Datum: 05./06. jul. 2014.;
Planina: Durmitor;
Vrhovi: Mali međed 2223 m; Veliki međed 2287 m; Terzin bogaz 2303 m;
Vodič: Milan Radović;
Asistent vodiča: Dušan Bošković;
Članovi ekipe: Filip Roganović, Radmila Krgović, Ivana Šuković, Zoran Calić i Ljubiša Bošković
Ruta: Iz kamp – Mlinski potok, Mali međed (2.223 mnv), prelazak cijelim grebenom do Velikog međeda (2.287 mnv), spuštanje preko Velike previje u Veliku kalicu. Noćenje u bivaku.
Tamo gdje prestaje strah, ljubav stranice piše.
Nacionalni park Durmitor obuhvata osnovni masiv Durmitora koji krase duboke kanjonske doline rijeka Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, prostirući se na površini od 39.000 ha. Durmitorsko područje je prostrana visoravan na 1. 500 mnv, sa koje se uzdižu impresivni planinski vrhovi, od kojih je njih 49 sa preko 2000 mnv, a među njima najviši Bobotov kuk sa 2.523 mnv. Biserne oči durmitorskog masiva predstavljaju 18 ledničkih jezera koja se nalaze iznad 1.500 mnv. Masivom Durmitora su idealni uslovi za planinarenje i sve je više ljubitelja planine, kako domaćih tako i stranaca koji uživaju u bogatstvu jedinstvenih ljepota planine.
Četvrtog jula u večernjim časovima stigli smo na Žabljak u kamp „Mlinski potok“. Dan je bio sunčan i prijala nam je planinska temperatura. Ponijeli smo šatore i opremu i smjestili se u kamp za odmor pred sjutrašnji uspon.
Polazak iz kampa
05.07.2014. Ustali smo u sedam sati ujutru, spremili se i u osam sati sa rancima na leđima krenuli smo na uspon iz kampa „Mlinski potok“(1.450 mnv). Jutro je sunčano. Pravi doživljaj za čula su koloriti pejzaža koji se nižu jedan za drugim na stazi u pracu Malog međeda. Usput srijećemo strance koji su se uputili ka Ledenoj pećini. Zbog zahtjevnosti ture, na Međedu nema gužve. Osim nas, nije u to vrijeme bilo drugih planinara. Intenzitet vjetra se povećavao kako se penjemo ka vrhu Malog međeda. 
Korak po korak uz strmu padinu Međeda, osvajamo milje do cilja. Na usponu na Međed opreznost je više nego potrebna. Na pojedinim mjestima je veoma zahtjevno preći određene dionice, pogotovo ako nemate značajnog planinarskog iskustva. Ovu planinu nije preporučljivo peti bez iskusnih vodiča. Vjetar svojom jačinom otežava uspon i pored ranaca na leđima, izbaca me iz ravnoteže i zahtijeva dodatni oprez. Ne žurimo. Lagano uz pomoć vodiča Milana i asistenta Dušana koji vode računa o svemu, oko 11 h dolazimo na Mali međed (2.223 mnv). Odmaramo uz čaroban pogled na Crno jezero modro zelene boje. Vjetar povećeva svoju jačinu i ne dozvoljava nam da se previše opustimo. Nastavljamo uspon grebenskim prelazom gdje su većinom postavljene sajle, ka Velikom međedu. Dolazimo na vrh Velikog međeda (2.287 mnv) gdje pravimo zajedničke fotografije sa kadrovima sa pogledom na okolne vrhove Durmitora i poslije pauze krećemo u spuštanje prema Velikoj previji i Velikoj kalici. Tokom spusta je većim dijelom grebena postavljena sajla koja olakšava spuštanje i daje sigurnost prilikom silaska.
Oko 16h dolazimo do bivaka u Velikoj kalici. Oduševljenje Međedom, njegovom impozantnom površinom, zahtjevnim usponom i prelijepim pogledom sa vrhova ovog durmitorskog masiva ispunjava jedan čaroban dan. Odmaramo, ručamo i osvježavamo se poslije uspješno obavljene ture. Dušan i Ivana odlaze u kamp jer su za sjutra planirali uspon na Planinicu (2.330 mnv), a ostatak ekipe ostaje da spava u bivaku i odmara se za sjutrašnji uspon na Terzin Bogaz (2.303.mnv).
Datum: 06. jul. 2014.
Ekipa: Milan Radović, vodič
Članovi ekipe: Filip Roganović, Radmila Krgović, Zoran Calić i Ljubiša Bošković.
Ruta: Uspon iz Velike kalice na Terzin Bogaz, zatim spuštanje preko Velike previje koja vodi prema Lokvicama a iz Lokvica prema kampu „Mlinski potok“.
Terzin Bogaz (2.303 mnv) je među najljepšim durmitorskim vrhovima. Dominira centralnim dijelom masiva Durmitor, a posebno iznad živopisne glečerske doline Lokvice (1.693 mnv).
Nedjelja je. Julsko planinsko sunce je pripitomilo vjetar koji je juče bio saputnik na Međedu i danas je miran sunčan dan. Jutro na planini je poseban ugođaj. Svježina vazduha, ljepota sunčevih zraka koji obasjavaju vrhove Durmitora, iz bivaka u Velikoj kalici je poseban ugođaj koji morate doživjeti. Ustajem prije svih i šetam okolo uživajući u rijetkim planinskim cvjetovima koji ovim visokim vrletima daju notu nježnosti i topline bogatstvom intenzivnih boja. Nastojim da akumuliram što više svježine kako bih za povratak na asfalt Podgorice napravila male zalihe.
Ustaje i ostatak ekipe. Spremamo se i naša prva akcija je vježbanje penjanja i spuštanja u navezi na glečeru Veliki namet. Poslije uspješno odrađenog zadatka krećemo na uspon ka Terzinom bogazu. Nemoguće je ovdje napraviti izbor u kom pravcu da krenete ako nijeste napravili prethodni plan. Svaki vrh zove svojom ljepotom, izazovnim stranama, vrhovima koji se uzdižu iznad 2000 m i prkose nebeskim visinama.
Dolazimo na vrh Terzin Bogaz (2.303 mnv) gdje pravimo pauzu uživajući svim čulima na jedinstvenom mjestu koje ne štedi ljepotu odvažnim planinarima i ljubiteljima prirode. Sa svih strana se vide masivi durmitorskih vrhova ukrašeni u podnožju glečerima i glečerskim jezerima koja se nalaze iznad 1.500 mnv.
Kao i uspon, a posebno silazak sa vrha Terzinog Bogaza zahtijevaju planinarsku opremu i vodiče. Za nama na uspon je stigao jedan par mladih i neiskusnih Francuza kojima su Milan i momci iz ekipe pomogli da se spuste na određenim zahtjevnim dionicama prevoja. Planina jeste lijepa, ali ta ljepota traži oprez i iskustvo pri usponima a isto tako i pri spuštanju. Ako nemate to traženo iskustvo, nemojte ići u planinu sami nego potražite iskusne vodiče koji će vam omogućiti da ljepote planine doživite na siguran i lijep način.
Spuštamo se preko Velike previje koja vodi preko Lokvica, pravimo pauzu kod planinarskog bivaka odakle nastavljamo put ka našoj početnoj tački – kampu „Mlinski potok“ gdje stižemo oko 15 h. Spremamo se za povratak u Podgoricu gdje nas na putu prati lagana kišica.
Radmila Krgović
Međed 05.07.2014.
