U okviru manifestacije „Prvomajski planinarski uranak na Vojniku“ i ove godine smo posjetili ovu planinu i njen najviši vrh. Druženje sa starim planinarskim prijateljima, dobra organizacija i pozitivna atmosfera opravdali su naša očekivanja i obavezali nas da i sledeće godine dođemo na ovu manifestaciju.
Datum: subota, 10. maj 2014. god.;
Planina: Vojnik 1998 mnv;
Učesnici iz našeg kluba: Ivo Bulatović, Nemanja Radović, Jelena Radović, Ivana Šuković, Dušan Bošković, Dragan Bulatović, Ljubiša Bošković i Milan Radović;
I ove godine nam je stigao poziv za učešće na tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji: Prvomajski uranak na Vojniku. Zbog lošeg vremena početkom maja, tura je pomjerena i zakazana za 10. maj. Odluka organizatora je bila opravdana jer je ovaj subotnji dan predviđen za akciju bio više nego dobar za planinarske aktivnosti. Organizatori ove godine su bili: SRD „Pivara Trebjesa“; SRD „Montenegro tim“, KVP „Kapetan“ uz podršku Planinsrakog saveza CG. Okupilo se oko 300 planinara i ljubitelja prirode i ovo je najmasovnija planinarska manifestacija u Crnoj Gori.
Za okupljanje učesnika, kao i prošlih godina je određeno mjesto Jasičje, na putu Nikšić-Šavnik iznad Jasenovog polja, gdje je stotine učesnika stiglo autobusima i autima. Nakon obraćanja organizatora i podjele flajera svim učesnicima sa informacijama i pravilima kretanja, velika kolona planinara je krenula u pravcu Molove kolibe, potom prema Štirnom dolu i dalje na vrh. Pravci uspona na Vojnik su različiti, prilično je dosta različitih markacija a ima i onih koje su zbunjujuće pa na ovaj vrh ne treba kretati bez vodiča ili iskusnijeg planinara koji dobro poznaje teren. U našoj, visokogorskoj ekipi, ovog puta su bila i dvojica iz podmlatka: Nemanja Radović koji ima 10 godina i Ivo Bulatović koji još nije krenuo u školu. Nijesu zaostajali za ekipom a vidjelo se sa svakim korakom da im uspon ne prestavlja nikakav problem, naprotiv, uživali su u planinarenju i turi koja je kondiciono prilično zahtjevna. Naime, prelazi se staza u dužini oko 10 km sa visinskom razlikom od skoro 1000 metara. I pored ovako zahtjevnih uslova, Ivo je sam, i bez ičije pomoći savladao ovaj izazov pa je neko predložio da ubuduće u okviru kluba formiramo sekciju „Gorski vukovi“ za naš perspektivni podmladak.
Na vrh izlazimo nakon dva ipo sata pješačenja. Kako je duvao prilično jak vjetar, pored piramide koja označava najviši vrh ove planine zadržavamo se tek da se fotografišemo i upišemo u knjigu uspona, pa silazimo malo niže u zaklon gdje imamo dobre uslove za doručak i uživanje u pogledu. Sa Vojnika se pruža fantastičan pogled na Nikšić i njegovu okolinu u kojoj se izdvajaju jezera, kao i na primorske planine na jugu i Durmitor na sjeveru, Pivsku planinu i masiv Bioč-Maglić-Volujak na zapadu, Moračke planine i Maganik na istoku…
U povratku slijedi obavezno zadržavanje kod Molove kolibe gdje su organizatori pripremili vojnički pasulj za sve učesnike, pivo, sokove i pjesmu uz harmoniku. Ova manifestacija, definitivno, podsjeća na nekadašnje prvomajske uranke i svečanosti i vraća nas u vrijeme kada je sve bilo bolje i ljepše. Ovakvo druženje, sa ovoliko ljudi i prirodom, definitivno nije lako organizovati, tako da organizatori zaslužuju svaku pohvalu i čestitke.
Vidimo se i iduće godine, druženje sa ovakvom ekipom se ne propušta…
Milan Radović
.