Albanja je zemlja prelijepe prirode, a njen najmističniji, najuzbudljiviji i najljepši dio je masiv Prokletija. Ljudi, pogotovo u planinskim krajevima su ljubazni i gostoprimni, a kome god se obratite na ulici velike su šanse da vam odgovori na tečnom engleskom, njemačkom ili italijanskom. Ovo ljeto nekoliko vikenda smo proveli u ovoj susjednoj zemlji i od sveg srca preporučili bi je svim planinarima i ljubiteljima prirode iz Crne Gore i drugih država regiona.
Datum: 30.09.-02.10.2011.;
Planina: Prokletije, Albanija;
Planirani vrh: Gryke e Hapt 2632 mnv;
Ekipa: Ana Mijušković, Zoran Prljević i Boris Čelebić;
Dolina Valbona nalazi se na sjeveru Albanije i najbliže veće naseljeno mjesto je Bajram Curi. Pripada opštini Kukeš. Bajram Curi je bio albanski borac protiv vlasti Osmanskog carstrva kasnije u kraljevini Albaniji i ministar odbrane, a mjesto koje nosi ime po njemu nekad se zvalo Dragobi. Do ovog mjesta se može doći sa tri strane. Preko Skadra i mjesta Puke magistralnim putem ka Kukešu, poslije mjesta Fushe Arres put odvaja lijevo i spušta ka Bjaram Curiju. Druga varijanta je takođe preko Skadra ali se poslije mjesta Vau e Dejas skreće lijevo i ide na trajekt koji vodi do Fierze koje je blizu Bajram Curija. Ovo je najkraća varijanta ali treba provjeriti kada polaze trajekti.Treća je preko Đakovice i prelaza Morina. Od Bajram Curija vodi makadamski put do Valbone i zaseoka Rrogam. Postoje table i obavještenja o pravcu kretanja, a makadam je dobar i može se malim kolima do restorana u Rogamu. Put bi uskoro mogao biti i asfaltiran, barem bi se tako moglo zaključiti, jer je dolina turistički valorizovana i ima dosta privatnog smještaja i restorana. Noćenje sa doručkom je 10 € a sa tri obroka 20 €. Cijene su slične kao u ponudi u dolini Thethi. Moguće je noćiti i u šatorima. Od restorana vodi markirana staza u pravcu vrha Haruša. Većinu markarcija u ovoj dolini (mada ovaj podatak nisam provjerio) radilo je planinarsko društvo Paštriku iz Đakovice. Lijevo od doline prostiru se Krasnićke planine i vrhovi Gryke e Hapt, Haruša, Ismet Sali Bručaj, Briaset, Bošit a iza njih u pravcu rijeke Drim prostiru se planine Hekurave i Maja Kakis. Na desnoj strani su Jezerce, Vali, Rogam, Popljuk i Aljis a iza njih Kolate i Rosit. Na sjeveru Albanije kao i u Crnoj Gori zadržana je plemenska organizacija: Valbonu naseljavaju Krasnići, Šalju i Thethi Dukađini, Cijevnu Klimenti (Klemend), Lješ i okolinu Skadra Mirdite.
Ovu turu smo organizovali sa željom da istražimo ovu dolinu i vrhove koji se mogu penjati iz nje kako bi zaokružili sliku o Prokletijama i u narednom period se još više posvetili najljepšem balkanskom planinskom vijencu. Kenuli smo u petak oko 13 h iz Podgorice i svratili po Anu u Bar. Put je do Valbone trajao 7 sati ali nismo žurili i često smo stajali da fotografišemo. Smjestili smo se kod Bledara Jubanija, momka kog sam upoznao u Thethi-ju na kursu. U subotu smo krenuli u pravcu Haruše markiranom stazom ispod Ismet Sali Bručajna, a na katunu smo sreli momka koji nas je ispratio i pokazao nam stazu do izlaska iz šume. Vođeni crtežom i instrukcijama Bledarevog oca izašli smo na vrh 2410 mnv. Lijevo od nas bili su vrhovi Haruša, Pečmare i Maljašit a desno Bručaj. Čim smo izašli na vrh ukapirali smo da to nije G Hapt, vrh koji nam je bio u planu. Veliki oblak koji je zaklonio čitav masiv nije nam dao da lociramo naš vrh. Riješili smo da napravimo dužu pauzu i čekamo da se razbije oblak. Na našu sreću to se i desilo ali odveć kasno da bi mogli krenuti prema njemu. Prema onome što smo vidjeli sa ovog vrha, jedina putanja kojom bi se moglo krenuti vodila bi siparom ispod Bručaja pa da se presječe veliki sipar ispod G Hapt i onda da se proba proći usjekom iznad sipara, kako bi se nakačili na grben. Ostatak staze grebenom nebi bio problematičan. Ovo je samo pretpostavka, sve dok ne odradimo ovaj vrh ne treba uzimati ove podatke kao tačne. Mada, nadu da sam u pravu uliva nam priča da je ekipa iz Đakovice pela G Hapt baš tuda. Realno, vrh sa ove strane djeluje neosvojivo osim alpinističkom tehnikom, a kakva je druga strana teško je zaključiti. Po kartama i google-u djeluje malo blaže ali ipak strmo i stjenovito. Sa druge strane je težak pristup iz razloga što se ne može primaći kolima već ima dosta da se hoda i morao bi se praviti kamp na nepoznatom terenu. Svakako ovo nam ostaje cilj za narednu godinu, ali ne samo to. Snimili smo teren, vidjeli kako to izgleda i sad ostaje da se dobro osmisli tura i po mogućnosti sa malo više dana kako bi se pošlo i na Hekurave, Kakis, Bošit i Briaset, takođe atraktivne i zanimljive vrhove. Mi smo poslije osmatranja terena krenuli nazad. Večerali smo kod Jubanija u restoranu, a tu smo i upozanli dva Slovenca, takođe planinara. Pili smo domaće albansko pivo, mislim da se zove Korča i razgovarali o planinama i turama do kasno u noć. Ispostavilo se da smo posjetili dosta istih mjesta i imalo se o čemu ćakulat.
U nedelju smo poslušali savjet jednog planinara iz Albanije i otišli na trajekt, ali za to smo morali ustati oko 4 h. Trajekt je bio prava zabava, bilo je tu svega od kola preko šlepera i na kraju rovokopač. Svi složno plutali smo vještačkom akumulacijom na Drimu i uživali u pejzažu. Zoran i ja smo cijelo vrijeme bili na otvorenom na gornjoj palubu zbog boljeg pogleda, bez obzira na hladnoću i vjetar, a jedino grijanje je bila neka šljiva. Ana je izašla iz Vitare tek kad je sunce dobro ogrijalo. Kad smo stigli u Skadar prvo smo otišli na kafu pa na tvrđavu Rozafa gdje smo uživali u pogledu na grad, jezero i dvije rijeke: Bojanu i Drim.
(Ukoliko su nekome potrbni podaci o Prokletijama, kako doći, gdje odsjesti i kako do nekih vrhova, rado ćemo izaći u susret. Mjesta koja bi trebalo posjetiti su dolina Thethi, Valbona i kanjon Cijevne od Hani i Hotit preko Tamare i Selca na ćafu Prduljec i Vrmošu. U nastavku tog puta izlazi se na Donji Grnčar u Crnoj Gori. Doline Valbona, Ropojana, Thethi i Ljepuša povezane su stazama i većinom su dobro markirane).
Boris Čelebić
Dolina Valbone, Albanija
