Često odlazimo u Gornje Lipovo, ova alpska dolina u Crnoj Gori raj je za trekere a zimi i za visokogorce i alpiniste. U godinama koje su za nama najviše smo išli na Bablji zub ali peli smo i Umove, Stolove, Gradište, Jablanov vrh, Studenačku Glavu, Gusar i prilično smo dobro upoznali taj teren. Stojov golf, moj pasat i Đajin defender mnogo puta izlazili su na Kukurovac, Ječmen do, silazili do Krnje Jele, od Grkovskog jezera do crkve Ružice. Dolazili smo do Ropušice, Kovačkog ždrijela, Potrka, Ublina, Muleča do Martinićkog katuna ali Savino jezero i Savine grede nekako su izmicale.
Milena, Marina, Stevan i ja riješili smo da konačno upoznamo i taj teren. Smjestili smo se preko puta kuće Bulatovića kod table sa putokazom. Ujutro ne baš rano krenuli smo ka Savinoim ždrijelu, Milena i Stevan odlično nalaze staze i brzo smo se primicali prolazu, onda sam im ja malo pomogao. Tek da ne bude sve idealno, skrenuli smo više lijevo jer mi se učinilo da tamo ide neka staza koja se ubrzo pretvorila u strm teren ali ipak prohodan. Volim ja zakomplikovati stvari. Posle tog skretanja u lijevo opet smo otišli na desnu stranu i držali se dobre staze koja nas je dovela do prevoja Savino ždrijelo. Kratko zadžavanje i produžismo do jednog vidikovca na Savinom jezeru. Pogled je bio fin ne toliko zbog vještačkog, skoro, presušilog jezera koliko zbog krda konja i malog ždrebeta. Odatle smo se zaputili na vrh i sačekali Stoja, Anu, Ivanu i Duška da sa Jablana dođu do nas. Uživali smo u pogledu i hladovini koju smo improvizovali od šatorskog krila. Vratili smo se prilično strmim terenom jer nam se nije dalo kružiti.
U nedelju je uslijedio povratak preko Semolja. Čekao nas je još jedan prolaz kroz kanjon Nevidio.
Boris Čelebić
Savine grede, 28.07.2012.
