Maganik je jedna od ljepših planina u Crnoj Gori. Pozicioniran je centralno i sa njega se pruža odličan pogled. Planina je jedan ogromni niz kamenih vrhova čije litice okomito spuštaju ka Mrtvici i selu Velje Duboko. Ovo je samo dio vrhova na Maganiku, iznad Međurječja su Trešteni vrh (pravo čudo prirode sa svojim vršnim platoom izbrazdanim ogromnim škrapama) i Međeđi vrh (najviši na planini). Niz dalje nastavlja, Babin vrh, Čakmakov, Petrov, Žuta Greda, Stevanov i najudaljeniji Rogođed.
Ovi predjeli su izraziti primjer kraškog terena i pravi su raj za planinare, alpiniste i spelologe. Svake godine praktikovali smo makar jedan odlazak na ovu planinu ali od kad smo dobili informaciju da ćemo mi održavati planinarske staze na Maganiku i Moračkim planinama riješili smo da ga što bolje upoznamo. Razlog više je i to što je sljedeći klupski projekat izgradnja centra za obuku visokogoraca i planinarskog doma na katunu Poljana.
Petak popodne, bježimo od vrućine, mada ni na planini nije mnogo svježije. Smještamo se na katun Luke i provodimo finu noć uz laganu muziku, jelo i druženje.
Ujutro Milena, Marko i ja krećemo ka vrhu Rogođed, od crkve kod Nikšinog kiljana na maloj Lukavici. Držimo se utabana staze i poslije sat vremena skrećemo desnim grebenom vrha i ubrzo izlazimo na vrh. Dan je pakleno vruć, imali smo želju da odemo na Stevanov vrh ali smo zbog vrućine ostavili za neku drugu priliku. Rogođed pripada Maganiku ali je izdvojen od glavnog masiva i samim tim pruža nevjerovatan pogled na sjevernu stranu planine,koja zimi ima vrhunske kuloare. Upravo ta strana biće nam cilj u narednom periodu, čišćenje pristupnih staza, markiranje i po potrebi postavljanje osiguranja.
Subota veče bila je rezervisana za koncert u Nikšicu na jezeru Krupac, a nedelja za zasluženi odmor i povratak kući.
Boris Čelebić
Maganik, Rogođed, 20.-22.07.2012.
