Prokletijski vrh Popluks nalazi se pored najvišeg vrha ovog masiva Maja Jezerce, ima ogromnu površ na vrhu, poljana kao za fudbalsko igralište, a pogled sa njega je fenomenalan. Osim Jezerca, prvi komšija mu je Maja Aljis za kojeg još ne utvrdismo da li je penjiv, osim alpinistički. Postoji nekoliko načina da dođete na Popluks, neki su lakši, neki teži. Mi smo za uspon izabrali, naravno teži ali zato smo se vratili najlakšom varijantom.
Datum: 25.-26.10.2013.;
Vrh: Maja Popluks 2561mnm;
Ekipa: Zoran Prljević, Aleksandar Đajić i Boris Čelebić;
Pristup: Ćafa Peja, katun Buni e Gropet, sjeverna strana Popluks, prevoj između dva niža vrha Popluksa, prebacamo se na južnu stranu pa siparom do pod vrh gdje se opet prebacamo na sjevernu stranu i tom padinom do vrha. Uspon je trajao 6 sati od jezera.
Imao sam težak dan u petak , čak ni odlazak na Prokletije nije uspio da me oraspoloži. Stigli smo u Grbaju i noć je već uveliko pala, a mi se udobno smjestili u dom Radničkog. Rano ustajanje i sa Zoranom i Đajom krećem ka dolini Ropojane sa autom koje ostavljamo kod Ropojanskog jezera. Već je svanulo i vidljivost je dobra, dan lijep, vrijeme odlično. Polako prolazimo jezero i penjemo se uz šumu do Runica. Prohladno je i brzo napredujemo. Do ćafe Peja stižemo za nešto više od 2 sata. Đaja i Zoran su prvi put u ovom kraju i oduševljeni su pogledom na Prokletijske gorostase. Od Peje skrećemo lijevo i idemo do katuna Buni e Gropet, iznenađeni smo kako lijepo mjesto, a ima i izvor vode, tako da je to dobro mjesto za kamp. Od Ropojanskog do njega treba 3 sata hoda. Uspijevamo pratiti stazu koja nas vodi visoko iznad katuna u pravcu Jezerca.
Nailazimo na rutu kuda su Ahmet i ekipa iz PD „Prokeltije“ Plav peli ovaj vrh, mi se odvajamo desno. Nismo odmah mogli vidjeti koji je vrh najviši, a dilema je bila između tri. Riješili smo da pratimo putanju ka desnom vrhu jer je bila najlakša, i planirali da ga zaobiđemo sa desne strane, međutim kad smo došli ispod njega otišli smo prilično rizičnim siparom lijevo do prevoja. Na prevoju smo vidjeli da je najviši vrh u stvari krajnji lijevi. Prelazak preko prevoja, pogotovo silaz sa njega nekih 50 metara bio je izuzetno rizičan zbog strmog i nestabilnog sipara koji se završavao jamom čiju dubinu nismo utvrdili ali sigurno je duboka, jer kamen koji smo bacili odzvanjao je dugo. Posle silaza, još teži uspon, prosuti strmi sipar pa smo pokušavali da budemo što bliže stijenama i iskoristimo ih kao hvatove za ruke. Zaobilazimo srednji vrh i opet dolazimo na prevoj, ovaj put vraćamo se na sjevernu i sjevero-zapadnu stranu i tu savladavamo par detalja i izlazimo na greben koji nas ubrzo dovodi do samog vrha. Na vrhu piramida od naslaganog kamenja i nešto napisano, takodje od kamenja. Pogled na sve strane, pijemo pivo, hvatamo signal za mobilni i uživamo. Ovo je jedna od težih ruta za uspon i ne predlažem je planinarima koji ovdje dolaze prvi put. Od katuna Buni e Gropet treba ići skroz pravo dok se ne dođe do grebena koji povezuje Jezerce i Popluks pa onda desno. Još lakša je varijanta kuda smo se vratili. Plan je bio da se penje i Alis ali kuloar koji smo gledali, previše je strm a sipar je pokretan i sitan i nema dobrog hvata. Probaćemo na proljeće dok ima snijega a nema pbojazni od lavina.
Krenuli smo da se vraćamo u pravcu Alis i stigli do prevoja između ova dva vrha. Tuda prolazi ucrtana staza, malo smo je promašili pa ponovo našli, svakako je treba pratiti od samog prevoja. Kada se dođe iznad katuna ne treba se spuštati u katun, već pratiti grebensku stazu koja vodi direktno na Peju. I u penjanju i u silasku to je najbolji prilaz Popluksu. Za turu treba odvojiti dva dana sa noćenjem na Sheu e Barda. Mi smo uspjeli za dana da stignemo do auta poslije 10 sati hoda, prilično umorni.
Uveče smo sjedjeli i družili se a u nedelju smo bili vrijedni i radni. Zoran je radio oko struje u domu, ja i Đaja kvarili kočnice, pa išli u Gusinje gdje ih ni majstor nije mogao napraviti, osim nekako jednu. Imali smo i posjetu prijatelja i družili se sa njima. Ahmet je sa ekipom našao regularnu rutu za Fortit i popeo se. Kaže popeli su se ali rizično je, tako da ne preporučujem taj uspon bez opreme. Trebalo je da krenemo oko 12 a krenuli smo posle 16h i pravac Goričani kod Marka na slavu.
p.s.
Đaja opravio kočnice, doduše uz pomoć Blaža ( Đajin otac) i mene kao šegrta
Boris Čelebić
