Još jedna, trinaesta za redom, manifestacija “Noć punog mjeseca” koja podrazumijeva noćni uspon na Subru, jedan od vrhova Orjena visok 1679 m, protekla je u prisustvu velikog broja planinara, među kojim i naših 4 člana, a u sjajnoj organizaciji hercegnovskog planinarskog kluba Subra. Uspon je organizovan u okviru programa “Podigni glavu, otkrij Orjen”.
Datum: 19.-21. februar 2016. god;
Planina: Orjen;
Vrhovi: Odijevo 1571 mnv, Subra 1679 mnv;
Učesnici iz našeg kluba: Boris Čelebić, Ivan Femić, Savić Glendža i Milan Radović;
U planinarski dom “Za Vratlom” stižemo u dvije grupe. Najprije, već u petak veče, Boris i ja, zajedno sa našim prijateljima, planinarima koji su sa nama krenuli iz Podgorice. Boris je napravio neuobičajen faul jer kao vozač nije na startu stao pored nekog od marketa pa smo se sve do Zelenike vozili bez piva. Brzo smo stigli do bivšeg motela “Borići” odakle smo se pješke popeli do doma za nekih sat vremena. Još jedan vikend će, izgleda proći bez snijega i u ambijentu koji je daleko od zimskog. Iako je Orjen poznat po velikim kolilčinama padavina, pa tako isnijega tokom zime, ova zima je neuobičajena i van svih pravila. Ni najstariji planinari ne pamte da je Subra u ovo doba godine kopna. Nikola Brajović, koji po Orjenu hoda još od davne 1970. godine, ne pamti ovakvu zimu. Ipak, shodno onoj narodnoj “Bolje da propadne selo nego običaj”, domaćini su se potrudili da po trinaesti put organizuju ovu manifestaciju, sa “bazom” u planinarskom domu “Za Vratlom” sigurno najboljem planinarskom objektu u Crnoj Gori.
U domu nas dočekuju raspoloženi domaćini ali i gosti iz drugih klubova koji su već stigli. Dom je već prilično popunjen iako se glavni “talas” očekuje tokom sjutrašnjeg dana. A da nismo pogriješili što smo stigli u petak veče, posvjedočila je atmosfera i opuštanje uz pivo i vino sa dragim prijateljima. Ovakvi susreti su uvijek prilika da se vidimo sa planinarima iz različitih klubova i krajeva i razmijenimo iskustva, planove… Ove noći je to potrajalo…
U subotu ujutru, nakon što smo se dobrano naspavali, Boris, Zoran Azinović iz planinarskog kluba “Grabovica” iz Ploča i ja odlučujemo da napravimo uspon na orjenski vrh Odijevo, a potom se vratimo na početnu tačku kompletnim grebenom koji se završava spuštanjem na Vratlu, nedaleko od planinarskog doma. Iako je vrijeme postalo nestabilno, odlučili smo da krenemo. U nekom momentu je počeo da pada grad oblika stiropora koji se troši, ali nas to nije zaustavilo na putu prema Odijevu. Na žalost, već tokom prvih “taktova” uspona jasno nam je bilo da neće biti ništa od pogleda na zaliv koji pruža ovaj vrh. Staza je dobro markirana i brzo smo napredovali bez obzira što je vrijeme postajalo sve neprijatnije. Završni dio uspona predstavlja prilično eksponirano penjanje, kroz šumu pa potom preko travnato-kamenih polica. Obzirom da je napadalo nekoliko centimetara snijega, bolje reći grada, staza je bila prilično klizava i predstavljala je priličan izazov.
Pod samim vrhom desila se neočekivana pojava: iz niskih oblaka začula se grmljavina, a ubrzo potom se ponovila. Neobična i rijetka pojava, kombinacija sniježnih padavina i grmljavine je opominjala da se ne treba igrati. U trenu smo odlučili da promijenimo plan. Ništa od grebena, toliki rizik nije potreban, posebno što nemamo vidik i hodanje grebenom izloženim gromovima bila bi nepotrebna avantura. Iskačemo na vrh, pored kutije sa natpisom 1571 m, tek da napravimo fotografiju i odlučujemo da se vratimo istom stazom, tj da se što prije spustimo sa vrha i sklonimo u šumu. Zoran vadi navijačku zastavu Mančester Junajteda, ja našu klupsku, pravimo par fotografija i bježimo nazad. U međevremenu grmljavina se intezivira i vidimo da je dobra odluka to što smo pobjegli sa grebena.
Brzo stižemo nazad u dom, zadovoljni jer smo iskoristili dan i doprli do jednog od orjenskih vrhova iako vrijemenije bilo naklonjeno planinarenju. Ostatak dana provodimo u druženju sa planinarima koji su pristizali u dom u grupama. Stigli su i Fema i Glendža i desetine drugih planinara iz brojnih klubova iz Crne Gore i regiona.
Nakon brifinga i upoznavanja sa detaljima noćnog uspona, od strane vodiča, uz još nekih sat-dva druženja, odlazimo na spavanje jer je pokret zakazan u 4 h.
Ustajemo i po dogovoru, ispred doma smo prije 4. Velika grupa planinara pod čeonim lampama jedva čeka da se krene. Vrijeme se stabilizovalo, uspon će pratiti pun mjesec. Makar jedan doživljaj da bude potpun, obzirom da snijega ima tek par centimetara i da nam neće biti potrebna zimska tehnička oprema. Kolona od 68 planinara, što je rekordan broj od kada je ustanovljen noćni uspon na Subru, kreće tačno u 4 h. Uspon je protekao bez i najmanjeg problema, zahvaljujući dobroj organizaciji domaćina i činjenici da su preduzeli sve mjere sigurnosti i u veliku kolonu rasporedili najiskusnije planinare u pravilnim razmacima. Kao i uvijek, najizazovniji je bio prelaz preko Subrinih platoa ali je sve prošlo dobro. Na izlazu na vršni greben dočekao nas je prilično oštar vjetar, ali to nije ni blizu uslova kakvi znaju biti na ovoj planini u zimskim mjesecima. Na vrh smo stigli tačno nakon 2 sata od polaska. Crvenilo nad morem najavljivalo je buđenje nove februarske zore i probudilo svaki damar planinarskog filinga u ljudima koji su uživali u tišini planine i kombinaciji zalaska mjeseca i izlaska sunca. Čarobne slike, gotovo jedinstveni doživljaj je nešto o čemu se priča, danima i mjesecima nakon ovakvog uspona… Na vrhu su zalepršale mnoge klupske zastave a našla se i kapljica dobrog ukusa iz male pljoske…
Silazak je, kao i uspon, prošao u potpunom redu. Na Subrinim platoima, prilikom prolaska pored jame, sačekala nas je još jedna atrakcija, bijeli jarac je pozirao ispod stijene, sklonjen u pećinu. Ovaj, po porijeklu, pitomi primjerak, po riječima domaćina, već 6 godina luta orjenskim prostranstvom a u zadnje vrijeme je izabrao Subru za svoje stanište.
U domu je atmosfera dobila na pozitivnom impulsu, niko se nije libio da pokaže zadovoljstvo dolaskom na Subru i ukupnom atmosferom koja karakteriše ovu manifestaciju. Još jednom, treba odati priznanje i zahvalnost domaćinima, dobro organizovanom planinarskom klubu sa velikom tradicijom od koga se može učiti kako se ozbiljno pristupa organizaciji planinarskih dešavanja.
I na kraju, zajednička poruka velikog broja planinara iz desetak klubova iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila je: vidimo se dogodine…
Milan Radović
Noć punog mjeseca (Subra, 19.-21.02.2016.)
