Više desetina puta sam bio na Bobotovom kuku. Odavno sam prestao da brojim uspone na najviši vrh Durmitora. Samo u zimskim uslovima imam 10 uspona. Ovog puta, povod uspona je bio snimanje epizode serijala „Vrhovi Balkana“ koji se emituje na regionalnoj televiziji Al Jazeera, autora Zehrudina Isakovića iz Sarajeva.
Datum: 30.09.2014.;
Planina: Durmitor;
Vrh: Bobotov kuk 2523 mnv;
Učesnici: Zehrudin Isaković, Mirsad Hodžić (Al Jazeera), Jelena Radović, Ivan Femić, Marko Rešetar, Savić Glendža i Milan Radović;
Već više od pola godine čekamo povoljan momenat za domaćinstvo našim prijateljima sa televizije Al Jazeera za snimanje epizode o Durmitoru koja će se u decembru prikazati u okviru drugog serijala „Vrhovi Balkana“. Sa autorom emisije, inače predsjednikom Planinarskog saveza BiH Zehrudinom Isakovićem sam odavno dogovorio ovu akciju, ali vrijeme ljetos je bilo takvo da smo teško mogli pronaći u kontinuitetu dva lijepa dana za snimanje. Ipak, ko čeka taj i dočeka. Nakon što se ekipa vratila iz Grčke i Makedonije gdje su snimili epizode o najvišim vrhovima ovih država, konačno su se otvorila dva dana: ponedeljak i utorak 29/30 septembra 2014. Pohod na Bobotov kuk smo dogovorili za utorak.
U utorak, 30. septembra u 7 h se nalazimo na prevoju Sedlo. Ekipa Visokogoraca: Savić, Fema, Marko, ja i moja Jelena, koja je za ovu priliku odustvovala iz škole, i dvočlana ekipa Al Jazeere, Zehrudin i snimatelj Mirsad, koji nije planinar ali voli prirodu, kako kaže, i bavi se gljivarstvom. Ima nas dosta, pa makar neće morati da nosi stativ kao najteži dio opreme. Prekrasno, prohladno jutro bez ijednog oblačka i bez i najmanjeg vjetra najavljuje odličan dan i lijepo druženje sa planinom. Boje Durmitora su fenomenalne, čini se da smo izabrali najbolje vrijeme za snimanje, miholjsko ljeto je najljepši period za posjetu najvišem vrhu Durmitora i uopšte ovoj predivnoj planini.
Dogovaramo lagani uspon jer treba zabilježiti dosta kadrova. Već na samom početku, iznad Uvite grede dočekuje nas jedna od najljepših slika Durmitora koja se teško može vidjeti na drugim crnogorskim planinama: krdo divokoza 
nas posmatra iz stijena. Sa vrha stijene, kao kakav stražar, gleda nas rasni divojarac. Mirsad vadi kameru, ali dok smo postavili stativ na nepristupačnom terenu, divokoze su zamakle iza Uvite grede tako da smo ostali bez jednog dobrog kadra. Nastavljamo lagano sa čestim pauzama za kraće izjave i kadrove planine. Posebno nam se otvaraju Zupci, pa Mirsad strpljivo bilježi ovu ljepotu okrećući kameru cijeli krug. Jer, ovdje, gdje god se okreneš, dočeka te neopisiva ljepota planine, kontrasti rijetko gdje viđeni na jednom prostoru. Na ulasku u amfiteatar Zelenog vira otvara se Bobotov kuk u svoj svojoj veličini i ljepoti ali i Šareni pasovi sa svojom specifičnom i jedinstvenom formom koja svjedoči o nevjerovatnim silama geološkog slojanja ove planine.
Nakon odmora u Zelenom viru, krećemo na eksponirani dio uspona prema Velikoj previji i dalje prema Škrčkom pogledu. U završnici uspona dočekuje nas zaleđeni djelovi staze i snijeg koji je padao prije nekoliko dana, a ovdje se nije uspio otopiti obzirom da je ovaj dio staze osojan. Pomažu nam sajle na završnom usponu, postavljene prije dvadesetak dana. Na vrh izlazimo u 12,30 h. Obzirom da je jedna velika grupa planinara iz Njemačke i Slovenije ispod samog vrha, krenuli smo odmah u snimanje kadrova na vrhu i izjava učesnika. Zamolili smo Njemce da malo pričekaju neposredno ispod vrha što su oni uredno prihvatili. Zahvalni smo im na strpljenju i razumijevanju.
U prelijepom danu, koji se od jutra nije pokvario ni najmanjim oblačkom, jasno se ocrtavaju planine regiona: masiv Bioč-Maglić-Volujak, iza njih jugozapadno:Prenj i Čvrsnica, a sjevernije: Zelengora, Treskavica i Bjelašnica. Na sjeveru, odmah iza Tare uzdiže se pitoma Ljubišnja, jugoistočno se vide Komovi i Prokletije. Na krajnjem jugu su primorske planine.
Uživamo na vrhu dobrih 45 minuta pa krećemo nazad. Treba ostaviti vremena za snimanje nekih segmenata na Žabljaku, ali i za druženje. Mirsad mi kaže da mu završni dio uspona na Bobotov kuk teže pada i da je opasniji od završnog, stjenovitog dijela na Mitikasu, najvišem vrhu Olimpa. Mi, koji smo navikli na svaku stopu i svaki kamen ove staze i ovog uspona nijesmo kopetentni da to ocijenimo, ali ako to kaže neko ko je prvi put i na jednom i drugom vrhu onda mu treba vjerovati.
Vraćamo se na početnu tačku, prevoj sedlo oko 16 h. Fema i Savić odlaze nazad jer imaju obaveza, ostali iz ekipe se upućujemo na Žabljak gdje je uslijedio radno-zabavni dio. Naši prijatelji iz Sarajeva su završili planirana snimanja, povezali smo ih sa nekim ljudima sa kojima će snimati sjutra, a onda smo završili u Čudnoj šumi gdje su nam se pridružili Dragutin Vujović i Marko Blečić iz Nikšića. U kafani, kažu, vrijeme najbrže prolazi. Uz ređanje piva i nezaboravnih priča i prisjećanja sa svjetskih planina brzo dođe i novi dan. Vrijeme da krenemo, neko za Podgoricu neko na spavanje u Žabljaku.
Bio je ovo jedan od onih dana u planini kada se sve pogodi: dobra ekipa i atmosfera, prekrasan dan i pogled, lijepo druženje. A region će moći da vidi ljepote Durmitora na, po mojoj ocjeni, najboljoj regionalnoj televiziji Al Jazeera, najvjerovatnije tokom decembra mjeseca. Čekamo „Vrhove Blakana“…
Milan Radović
Bobotov kuk 2523 m (30.09.2014.)
