Babino polje je jedna od ljepsih Prokletijskih dolina koja obiljem vode, pašnjaka i šuma odudara od ostalih dolina u ovom masivu. Prosječna visina je oko 1500 metara i u njoj su smješteni brojni katuni. Oko ove doline uzdižu se prelijepi gorostasi sa kojih se pruža odličan pogled na cijeli masiv Prokletija. Kako smo sve vrhove oko Babinog polja već peli, riješili smo da ovaj put odemo na udaljeni Žuti Kamen iznad Rugovske klisure.
Datum: 26-28 Jul 2013.;
Vrhovi: Žuti Kamen 2522, Velika Podina 2441, Nedžinat 2341;
Ekipa: Milena Krasić, Savić Gledža i Boris Čelebić;
Krenuli smo iz Podgorice sa namjerom da idemo magistralom do Kolašina ali mi je na mostu Pjenavac palo na pamet da skrenem desno i da do Kolašina idemo makadamskim putem preko Sreteške Gore i pored manastira Prekobrđe. Put je u solidnom stanju, osim nekih kratkih dionica a pogled sa njega na Moračke planine i Sinjajevinu je prelijep. Karakteristike terena su dosta sela, proplanaka i šume ali uglavnom pitomi krajevi. U sumrak smo izašli na magistralu negdje iza Crkvina u pravcu Kolašina. U Babino Polje dolazimo kasno i dižemo kamp pored česme u blizini table koja je smjernica za stazu Vrhovi Balkana i pokazuje u pravcu Kosova i Miliševca.
Ujutro smo ustali oko 6 i krenuli dva sata kasnije. I ako nismo žurili za sat i 15 minuta stigli smo na prevoj Zavoj koji se nalazi na grebenu između vrhova Starac i Pasji vrh. Staza je dosta dobra ali zbog visoke trave treba pažljivije tražiti markaciju, mada je teren takav da kuda god da krenete možete doći do Zavoja. Put nastavljamo preko Pišljiva krša 2131m i Bajrakuta 2078 m a iznad Jelenka. Pratili smo dalje stazu i neposredno ispod Velike Podine naišli na jedno od ljepših mjesta koje sam posjetio, šuma je nekako posebna ali mala barica, nije to ni jezerce, sa visokom travom i odličnim pogledom na Bogdaš je ta koja je ostavila utisak. Visina oko 2050 mnv. Dobro utabana staza izvela nas je na vrh Velika Podina, što je ujedno bila i prilika da doručkujemo i posmatramo okolinu. Sa ovog vrha imali smo spuštanje nekih 200 m, pa isto toliki uspon pa opet pad od 150 m i konačno izlazimo na Žuti kamen koji sa svojih 2522 mnv dominira u okolini. Dobar je pogled na Rugovsku klisuru, Miliševac i Kućišta kao i na ostale Prokletijske vrhove pogotovo Krš Čvrlje i Vjetrenik, koji su nam u planu za narednu godinu.
Uslijedio je povratak preko grebena polukružno u pravcu Nedžinata, pa sa njegove desne strane (koja gleda na Kućišta) izlazimo na vrh Nedžinata i onda sa njegove lijeve strane ponovo smo se nakačili na stazu Vrhovi Balkana i vratili nazad u Babino Polje. Cio dan nas je pratilo lijepo vrijeme i vjetar koji je rashlađivao, osim u povratku kada je na jednoj kratkoj dionici bilo nepodnošljivo vruće, ali srećom nije dugo trajalo. Uz put smo sretali i stočare iz Metohije sa kojima smo vodili razgovore a jedan od njih pričao nam je o planinarima iz Crne Gore koji su svraćali kod njega u Miliševcu kada su peli Vjetrenik. Odmah sam pretpostavio da se radi o Ahmetu Rekoviću i Zoranu Mirotiću a ko je treći ne znam. Naš sagovornik je to i potvrdio i rekao da ih pozdravim što ovom prilikom i činim. Zoki i Ahmete imate pozdrav od Sulja Ahmed…(tako počinje prezime kraj ne znam) iz Miliševca.
Drugi dan smo proveli na Hridskom jezeru, a zbog velike vrućine, penjanje vrhova zamjenili smo kupanjem u jezeru.
U Plavu su Dani borovnice, ima dosta ljudi, živo je i interesntno, pa ako ko nije bio predlažem da ode i upozna ovaj kraj koji svakako spada među ljepše u našoj zemlji.
Boris Čelebić
