Tradicionalnom trećem susretu planinara i usponu na planinu Prekornicu u organizaciji i domaćinstvu istoimenog planinarskog kluba iz Danilovgrada, i ove godine su prisustvovali Visokogorci. Bilo je ovo nezaboravno druženje sedam planinarskih klubova i preko 60 planinara, i odličan uspon na najviši vrh Prekornice. Domaćini su se potrudili da ovo druženje bude za pamćenje…
Planina: Prekornica;
Vrhovi: Kula 1927 m; Lisac 1463 m;
Datum: 11.-13.02.2011.
Učesnici iz našeg Kluba: Jelena Petković, Tanja Pavličić, Zoran Prljević, Duško Bošković, Milan Radović, Marko Rešetar i Aleksandar Đajić;
U petak u večernjim časovima krenusmo prema poznatom izletištu i vikend naselju Studeno, podno planine Prekornice. U ekipi: Jelena, Milan, Zoran, Duško, ja i naši prijatelji iz drugih klubova. Ove godine, za razliku od prošle, kolima, i pored leda na putu u gornjim dijelovima, stižemo do doma. U zgradi bivšeg šumskog preduzeća koju su preduzimljivi članovi PSK Prekornica iz Danilovgrada pretvorili u izvrstan planinarski dom dočekaše nas ljubazni domaćini i prijatelji iz drugih klubova. A bili su tu, pored domaćina, članovi Vučjeg zuba iz Trebinja, Volujaka iz Gacka, Viline vodice iz Bukovca kod Novog Sada, Pestingrada iz Kotora i Komova iz Podgorice. Sve u svemu, preko 60 planinara.
Nevjerovatno je sa kolikom pažnjom su djevojke i momci iz “Prekornice” organizovali ove susrete. Na vratima sobe u kojoj smo smješteni, stajalo je “Visokogorci Crne Gore”. I tako i na ostalim sobama, sve sa imenima klubova koji su se odazvali pozivu za ove susrete.
Pošto ujutru treba podraniti na uspon, ne zadržavamo se previše u trpezariji. Ionako nas sjutra, po povratku sa vrha, čeka žestok ritam…
U subotu ujutro, već oko 5 sati počinje prvo šuškanje kesa, ranaca i zveket štapova i cepina. Počinje spremanje. Pokret je u 6 sati. Kreće dugačka kolona. Iako još nije svanulo, vidimo da ćemo imati oblačan dan. Dosta je hladno, ali vjetra, bar za sada nema. Snijeg je nezgodan za hodanje, ne pomaže puno ni činjenica da se kreće velika kolona planinara. Ali, kad se sjetimo prošlogodišnje četrnaestosatne borbe, ovo je bez po muke.
Idemo preko Razmet-dola i zaobilazimo Prekornicu sa sjeverne strane. Na čelu kolone smjenjuju se domaćini, Visokogorci pripomažu, tu su i Hercegovci. Naša Jelena predvodi kolonu u dionicama teškim za probijanje.
Kuloar savlađujemo direktnim usponom. Oni na čelu imaju dosta posla da naprave “stepenice”, ostali koriste dobru prtinu i dosta brzo napredujemo uz najeksponiraniji dio desetkilometarske staze od doma do vrha.
Na vrh Kula, na 1927 mnv, stižemo oko 10,20 h. Dakle, 10 km dužine i 725 m visinske razlike savlađujemo za nešto malo više od 4 sata. Kolona se značajno razvukla, pa ne možemo da čekamo baš sve da bi napravili zajedničku fotografiju. Kako je prilično hladno, upisujemo se u knjigu uspona, udaramo pečat u knjižicu, pravimo fotografije i krećemo nazad. Na vrhu su stajala 43 planinara.
Povratak je stvorio veće probleme od samog uspona. Razbijena prtina, suvi snijeg, pa hodamo kao na tuđim nogama. Oko 14 h stižemo u dom. Neki su poprilično kasnili, a neki imali i problema sa bolovima u nogama, pa je skupljanje planinara u dom trajalo satima.
A onda PASULJ! Svaka čast domaćicama koje su ga spremale, eto on je dovoljan razlog da se dođe na ovu prelijepu turu. Nakon ručka, mali odmor, pa uveče druženje uz pjesmu, vino, pivo, rakiju… Pred veče su nam se pridružili Marko, Đaja i Milijana.
U nedelju, pošto se dobro naspavasmo, krenu i lagani razlaz. Većina je krenula kući. Milijana, Đaja i Marko su otišli na Kulu, a Jelena i Milan na Lisac, zajedno sa Bojanom iz Prekornice i grupom planinara iz PD Gorica koji su došli da penju ovaj vrh.
Time je okončan još jedan vikend u planinama.
Hvala domaćinima na sjajnom dočeku a svim ostalim planinarima na dobroj atmosferi i druženju.
Tanja Pavličić
