Ideja za ovu turu rodila se jedne noći u kafani Lovac dok smo ispijali pivo. Bojan je priču o ljepotama Dragišnice, i nekoj poljani ispod Boljskih greda obrazložio time da je takvo nešto samo u Dolomitima vidio! Zoranu i meni se ova ideja sivdjela a pošto smo ovaj vikend trebali ići kod Ćera na Duži da mu Zoran nešto pomogne oko struje, nekako nam je ova tura došla na usput.
Datum: 19./20.11.2011.;
Tura: Komarnica-Dobri do-Škrčko ždrijelo-Škrka-Sušica-Nedajno;
Učesnici: Zoran Prljević, Boris Čelebić;
Već uobičajeno, krenuli smo Vitarom sa logom Visokogoraca i stigli skoro do kraja makadama u selu Komarnica. Jutro je bilo hladno sa jakim mrazom. Išli smo dobro utabanom markiranom stazom kroz guste šume Dragišnice. Tu i tamo vidjele su se stijene Boljskih greda i tako laganim hodom stigosmo do izvora Zeleni vir, prelijepo mjesto koje je u stvari jedan od izvora rijeke Komarnice. Dok hodamo dogovaramo kuda poslije Dobrog dola, prvobitna ideja je bila da skrenemo desno i odemo između Sedlene i Boljskih greda i siđemo u Grabovicu. Kako smo saznali da staza ide madamaskim putem nešto nam je splasnuo elan. Nije mi trebalo dugo da se premišljam i samo sam ispalio ideju a Zoran je oduševljeno prihvatio. Ja nikad nisam išao od Škrčkog do Sušičkog jezera a on je sve to već posjetio ali nikad u jednoj etapi i to je bilo dovoljno razloga da odaberemo ovu rutu. Poslije sat i 15 minuta hoda od Komarnice dolazimo u raj, ne pretjerujem, stvarno raj! Sigurno jedno od najljepših mjesta u Crnoj Gori!
Mjesto se zove Poljane, tako sam vidio na karti. Kako i ime kaže, u pitanju je velika poljana zlatno žute boje obrasla visokom travom. Sa lijeve strane je ogromna zimzelena šuma a sa desne listopadna, još uvijek okićena žutim lišćem, a iznad nje se uzdiže dugi niz visokih stijena Boljskih greda. U sred poljarijekaKomarnica, doduše sad bez vode, i mala drvena koliba sa ogradom. Poljana je dosta duga, po mojoj slobodnoj procjeni oko kilometar. Oko kolibe, u kojoj ima šporet i imporovizaveni kreveti, nalazi se drveće koje kao da je neko namjerno zasadio tu. Drugi dio poljane ima prelijpu bukovu šumu i kompletan dio djeluje nestvarno. Poželio sam da ostanem u toj kolibi i ne idem nigdje nekoliko dana, samo da uživam u pogledu. Mjesto je idealno za alpinistički bivak ili planinarski dom.
Prošli smo Poljanu koju smo nevoljno napustili, kretali smo se brzo i već je bilo prilično ugrijalo. Zoran je ostao u aktivnoj majici a ja sam zbog prehlade zadržao jaknu. Stigli smo na Dobri do prošavši između Boljskih greda i Lojanika i napravili kratku pauzu da još jednom izračunamo koliko nam treba i da li ćemo stići za dana da odradimo planirano. Od auta smo krenuli u 8,30 h i po procjenama bi trebali biti na Nedajnom oko 17 h a to znači da ćemo jedan dio puta ići po mraku. Srećom, ponijeli smo čeone lampe, a i makadamski put je iz kanjona do sela, pa se ne premišljamo puno. Nastavljamo turu u pravcu Škrčkog ždrijela. Uživamo u pogledu na Durmitor, dan je prekrasan za ovo doba godine, sunčano je i bez vjetra. Izlazimo na Škrčko ždrijelo, ispred nas puca stijena Bobota, pogled očaravajući ali, iako je tek 13 h, mraz počinje da steže. Silazimo na jezero, dom u Škrki je otključan, svaka čast nacionalnom parku zbog toga jer planinar koji napravi lošu procjenu vremena može se tu skloniti.
Jezero zaledilo, ja bacam kamen da vidim kolika je debljina. Zoran se šali, gledaj kad sad odskoči, međutim on stvarno odskoči. To je bilo dovoljno da Zoran ode da se sam uvjeri u debljinu leda. Nije ga sve jedno bilo gledati kako ide po tome ledu koji nije baš obećavao. Odmakao se nekih desetak metara, i u tom trenutki čuje se grdni zvuk pucanja leda. Zoran kreće polako nazad, međutim led ispred njega ne prestaje da puca. U jednom trenu pada mu na pamet da napravi iskorak u stranu i to se pokazalo kao dobra odluka, pucanje prestaje a on se uspijeva izvući sa zaleđene površine jezera.
Silazimo pored Skakala, vode nema samo jedan kratki zaleđeni vodopad, i dolazimo do guste šume i široke staze koja prati potok. Kad Sušičkog jezera, koga zbog suše nema, pravimo pauzu pa krenusmo u završni dio ove transverzale, makadamskim putem ka Nedajnu.Tamansmo stigli do vidikovca na vrhu kanjona Sušice kad je stigao Ćero da nas prihvati i vrati nazad. Na Trsi pijemo pivo, mještani čestitaju na turi, kažu nam da smo mogli iz Sušice direktno izaći na Trsu, doduše staza nije markirana.
U nedelju, nakon što smo malo radili na struji kod našeg Ćera, kolima odlazimo u pravcu Pivske planine da obiđemo terene sa druge strane Pivske planine u odnosu na dio koji smo posjetili prije dva vikenda. Prolazimo ispod vrha Buručkovac, koji je najviši vrh Pivske planine, prolazimo katuna i vodu Boban pa ispod Lojanika izlazimo na put Žabljak-Trsa negdje u blizini table koja označava teritoriju opštine Žabljak. Skrećemo desno u pravcu Dobrog dola pa onda ispod Sedlene grede i Ranislave silazimo u Grabovicu i na novi magistralni put Šavnik-Žabljak. Makadam kojim smo prošli je loš, dva puta smo morali pomjerati veliko kamenje, a jednom i balvan. Predio je fantastičan zbog pogleda na kontrast Boljskih greda u odnosu na ostali dio Durmitora. Izgledaju kao da ih je neko naknadno donio I postavio tu. Put je dobar za pješačku turu, staza je markirana, a kružna tura Komarnica-Dobri do-Grabovica je izvodljiva dnevna varijanta za odličan trek.
Boris Čelebić
