Prije dva vikenda smo započeli markiranje staza na planini Maganik shodno potpisanom Ugovoru između našeg Kluba i Planinarskog saveza Crne Gore o čišćenju, obilježavanju i održavanju staza na Maganiku koje spadaju u nacionalnu mrežu planinskih staza. Ove jeseni imamo obavezu da izmarkiramo oko 40 km staza. Ovaj vikend smo odradili solidan posao koji ćemo nastaviti sve dok ne propisan način ne označimo sve staze na ovoj lijepoj planini.
Dan i datum: Subota i nedjelja, 27 i 28.09. 2014.godine
Planinski masiv: Maganik
Vrh: Međeđi vrh 2139 m
Visinska razlika: 500 m
Vremenske prilike: oblačno sa jakim vjetrom sjevernim
Učesnici: Ivana Šuković, Dušan Bošković, Ljubiša Bošković i Dragan Bulatović
Dobro smo iskoristili jedan lijep vikend i uradili dosta posla na markiranju i uređenju planinskih staza na Maganiku. Startovali smo u subotu oko 13 sati iz sela Granica i izmarkirali stazu do katuna Poljana. Dio staze od Vuksanove vode do katuna je izmarkirao Boris prošlog vikenda, mi smo mjestimično dopunili markacije i markirali prečicu livadom iznad Vuksanove vode, pored kolibe Branka Bulatovića. Usput smo svraćali do mojih rođaka Branka i Zorana Bulatovića, đe smo uz kafu, rakiju i domaći sir razmijenili mišljenja o najboljem pravcu za markiranje staze. Na Poljani smo konačili u udobnoj kolibi Branka Đurovog. Noć je bila hladna a mi umorni, malo smo se okrijepili prženom kobasicom, slaninom i crnim vinom i već oko pola devet pošli na spavanje. Jutro je 
bilo još hladnije od večeri, a sjeverni vjetar je pojačavao. Izašli smo na teren oko 9 sati i počeli markirati u pravcu katuna Maganik. Postavili smo kvalitetne zimske markacije, gdje god je bilo moguće na drvetu. Na katunima Maganik i Poljana na stijeni smo iscrtali smjerove kretanja i ispisali imena ciljeva, te vremenske udaljenosti do njih. Od katuna prema Međeđem vrhu smo odabrali stazu koja vodi uz Čistu stranu i kompletno je pročistili i izmarkirali do vrha. Nakon kratkog zadržavanja na vrhu, nastavili smo markiranje u pravcu Malog vrha, gdje smo spojili markaciju sa Borisovom. Približavao se mrak, ali smo se trudili koliko smo mogli i imali vremena da popravimo neke njegove markacije koje nijesu baš najspretnije iscrtane. Sa poljane krećemo po mraku prema kolima koja nas čekaju u selu Granice, međutim nijesmo mogli proći pored kolibe Branka i Milodarke Bulatović koji nas srdačno svratiše i ugostiše domaćom hranom koja nam je onako umornima doista prijala. No, više od svega prijaju iskrene i lijepe riječi koje dolaze iz srca ovih gorštaka. Pozdravljamo se sa njima uz obećanje da ćemo uskoro ponovo doći da nastavimo radove na stazi.U Podgoricu stižemo oko 23 sata.
dr Dragan Bulatović
Markirane staze na Maganiku
