Maglič je planina koja se nalazi između Kučkih planina i Komova, u neposrednoj blizini albanske granice, iznad doline Vrmoše. Mnogi je ubrajaju u masiv Kučkih planina. Odlazak na ovu planinu bio je još jedan odličan trening-uspon u sklopu priprema za veliku avanturu zvanu Denali koja nas čeka u maju.
Planina: Maglič 2143 mnv;
Visinska razlika: 900 m;
Datum: 24./25.12.2011.;
Učesnici: Boris Čelebić i Milan Radović;
U subotu ujutru krećemo starim putem prema Lijevoj rijeci i Veruši. Na prevoju preko Vjeternika sačekuje nas led, pa uz opreznu vožnju stižemo oko 9 h na Verušu koja je pod snijegom. Parkiramo se pored puta, pakujemo, i sa teškim rancima krećemo prema Mokroj u podnožju Magliča i Crne planine. Prtimo nezgodan snijeg, mijenjamo se u jednakim intervalima. Sa povećanjem nadmorske visine povećava se i sniježni pokrivač. Vrijeme je vedro i ne mnogo hladno. Na Mokroj pronalazimo parče kopne zaravni iza jedne vikendice i odlučujemo da tu postavimo šator. Ostavljamo višak stvari i nastavljamo prema nekadašnjoj vojnoj karauli. Putem iznad karaule, kroz šumu prema katunu Bušat nas dočekuje veliki i rastresit snijeg, pa se krećemo prilično sporo i naporno. U katunu, obzirom da je prilično kasno, odlučujemo da direktno penjemo Vranju glavu pa da na tom vrhu odlučimo šta dalje. Strmina do ovog vrha je prilično eksponirana, po stijenama se nahvatao led i imamo dosta problema da savladamo ovu padinu. Negdje iznad polovine uspona na ovo brdo stavljamo dereze jer se bez njih dalje ne može. Stižemo na Vranju glavu, pa pošto je pogled fantastičan, odlučujemo da nastavimo grebenom prema Magliču. Na planirani vrh stižemo u 15,35 h. Prilično kasno za zimski uspon, ali nismo mogli odoljeti čarima ove planine i dana. Pogled je rijetko dobar i jasan, pa kao na dlanu vidimo Moračke planine i Durmitor na jednoj, i Prokletije na drugoj strani. Na vršnom grebenu duva jak vjetar, a kako je i kutija zaleđena, odmah nakon fotografisanja krećemo nazad.
Odlučujemo da idemo prema prevoju Kozelj, između Magliča i Crne planine, pa sa prevoja u katun Bušat i dalje našom stazom koju smo proprtili. Sa padina Magliča posmatramo fantastičan prizor zalaska sunca za Kučke planine. Spuštanje zaleđenom padinom Magliča je bilo veoma riskantno obzirom da nismo nosili cepine. Uspješno se spuštamo u katun i nastavljamo spuštanje do Mokre. Ubrzo pada mrak pa u bazu stižemo pod čeonim lampama iscrpljeni u 17,15 h.
Nakon objeda, prvog i poslednjeg u ovom danu, zavlačimo se u tople vreće već iza 18 h. Oko ponoći se budim. Užasno jaki udari vjetra savijaju šator, šipke me mlate po glavi, imam osjećaj da će nas oduvati sa sve šatorom. Do jutra više pridržavamo šator nego što spavamo. Ipak, izdržava i naš šator i mi. Osvićemo živi i zdravi. Nakon doručka krećemo sa pakovanjem. Danas nećemo nigdje osim nazad jer se vrijeme pokvarilo. Pored jakog vjetra, počo je da pada snijeg, pa se stvara mećava. Cipele koje su nam ostale u predsoblju šatora su pune snijega, ranci takođe. Brzo se pakujemo i još brže napuštamo poprište užasne noći. Na Veruši odmaramo u toploj seoskoj kafani, gasimo žeđ, i nakon sat vremena pakujemo se i krećemo nazad. Bio je ovo još jedan odličan uspon, trening sa svim elementima koji su nam važni da bi se što bolje spremili za pomutu ekspediciju.
Milan Radović
Maglič, 24/25 12.2011.
