Povodom 40 godina od velike avionske nesreće na Maganiku, naš klub je organizovao masovan uspon na najviši vrh ove planine u znak sjećanja na stradale u ovoj tragediji. Po idealnom vremenu, u usponu i pogledu sa Međeđeg vrha uživalo je preko 70 planinara.
Datum: 14.09.2013.
Ruta: Gornja Rovca 850 m – Granica 1000 m – katun Poljana 1650 m- Međeđi vrh 2139 m
Visinska razlika: 1300 m
Vrijeme provedeno na usponu: 4 h
Vremenske prilike: u početku vedro, kasnije umjereno oblačno
Broj učesnika: 74
Vođa uspona: Dragan Bulatović
U subotu 14. septembra 2013. godine, Planinarski klub „Visokogorci Crne Gore” je izveo masovni planinarski pohod na planinu Maganik. Među 74 učesnika pohoda, pored planinara iz nekoliko planinarskih klubova, bilo je predstavnika državnih institucija, nevladinih i sportskih udruženja, rodbine nastradalih, mještana i ostalih građana. Cilj pohoda je bio da odamo poštu stradalima i podsjetimo javnost na najveću avionsku nesreću koja se dogodila na ovim prostorima, kada je, 11.septembra 1973.godine, JAT-ova Karavela SE-210 na letu Skoplje-Titograd udarila u planinski vrh Babin Zub. Tom prilikom stradalo je svih 35 putnika i šest članova posade.
Sredinom avgusta 2013. na sjednici Upravnog odbora Kluba donijeli smo odluku da u program obilježavanja četri godine od osnivanja „Visokogoraca“ uvrstimo pohod na Maganik. Za dan pohoda odabrali smo 11.septembar, kada se navršava četrdeseta godišnjica od najveće avionske nesreće na našim prostorima, koja se dogodila udarom JAT-ove Karavele u liticu vrha Babin Zub (2117 m) na Maganiku, 1973.godine. Odlučili smo se da to bude masovna akcija, na koju ćemo pored planinara pozvati i predstavnike medija, različitih institucija i zainteresovane građane. Odmah nakon toga dali smo se na posao pripreme i realizacije akcije. U tom periodu smo se obratili različitim državnim institucijama, organizacijama iz NVO sektora i medijima u vezi sa njihovom podrškom i eventualnim učešćem u akciji. Oko uspostavljanja kontakata i efikasne komunikacije sa navedenim institucijama, mnogo mi je pomogao naš prijatelj planinar Relja Eraković. Takođe, o akciji smo obavijestili Planinarski savez Crne Gore, i planinarske klubove. Pokušali smo da stupimo u kontakt sa članovima Sportskog društva JAT iz Beograda, međutim nijesmo uspjeli u tome. Iz kompanije JAT nam je rečeno da to društvo više ne postoji. Kad smo konačno složili sve kockice vezane za pohod, meteorolozi su najavili loše vrijeme koje bi moglo da osujeti naše namjere i pokvari sve dotadašnje napore. Poslije međusobnih knsultacija odlučili smo da akciju odložimo za subotu 14. septembar. I bili smo u pravu jer je u subotu vrijeme bilo kako se samo poželjeti može.
U subotu 14. septembra, u 8 sati, najveći broj učesnika krenuo je na uspon iz kolašinskog sela Gornja Rovca, dok je jedan manji dio nastavio vozilom do sela Granica i katuna Poljana, gdje smo se svi okupili prije završnog uspona. Ukupno 74 učesnika, u pratnji iskusnih planinarskih vodiča, popelo se toga dana na Međeđi vrh na Maganiku visok 2139 m, što čini najmasovniji planinarski pohod ikada izveden na ovu planinu. Za uspon smo izabrali najlakšu varijantu koja kroz stijenu Srpokrila izlati na greben Malog vrha, pa preko prevoja vodi dalje do piramide na Međeđem vrhu. Među učesnicima pohoda, pored planinara i mještana, bili su predstavnici Vojske Crne Gore, Agencije za civilno vazduhoplovstvo i Vazduhoplovnog saveza Crne Gore. Pohod je pratilo lijepo vrijeme i dobra organizacija, pa su već u 13 sati svi učesnici stigli do spomen ploče na vrhu, gdje su minutom ćutanja odali poštu stradalima u avionskoj nesreći prije četrdeset godina. U isto vrijeme na susjedni Babin Zub popeli su se mještani Branko i Zdravko Bulatović i član “Visokogoraca” Radisav Rakočević. Pilot Zdravko Lukić iz Avio-helikopterske jedinice MUP-a nekoliko puta je nadletio vrh avionom tipa Dromader, na taj način uveličao događaj i izazvao oduševljenje svih prisutnih. U povratku smo se podijelili u dvije grupe. Veća grupa se vratila uobičajenom rutom koja vodi prema prevoju Štrbina i dalje preko katuna Maganik do katuna Poljana, dok se manji broj učesnika spustio direktno na Poljanu preko Strugova, obišavši djelove aviona rasute na siparu ispod Babinog zuba. Na katunu Poljana smo obezbijedili osvježenje, u vidu piva i sokova, za sve učesnike, nakon čega je uslijedio povratak kući.
Vođa pohoda
dr Dragan Bulatović
