Ove nedelje stvorili su se uslovi da posjetimo vrh u albanskom dijelu Prokletija iznad kanjona Cijevna na kojem do sada nismo bili a onda se pridružimo ekipi koja od četvrka planinari Prokletijskim vrhovima iznad Grbaje i Ropojane.
Datum: 31.08.2013.;
Planina: Prokletije;
Vrh: Goljišit 2022 mnv;
Učesnici: Marina Đurović, Aleksandar Đajić, Boris Čelebić i Nebojša Kalezić iz PSK Prekornica-Danilovgrad;
Neno Kalezić iz Prekornice, Marina Đurovic, Aleksandar Djajić i ja riješili smo da do Grbaje dođemo kanjonom Cijevne. Kako smo krenuli u subotu rano ujutro odlučili smo se da odemo, uzvodno gledano, u desni krak rijeke Cijevne u sela Nikči i Vukli. Pripadaju Malesiji, plemenu Keljmendi. Posle Božaja na prvom kružnom toku skrećemo lijevo i malo asfaltom malo odličnim makadamom širine 6 metara do sela Rrapshe tj. do prevoja iznad sela. Dalje je put u lošem stanju i u dijelu do sela Tamara su intezivni radovi. Od Tamare pa nadalje za sad nema radova, put bi trebalo biti gotov do kraja 2014. ali čisto sumnjam u to. Pijemo neku rakiju i lagano vozimo makadamskim putem i prije sela Tamara odvajamo desno.Rakija je toliko loša da se ne zna ko je od nas u gorem stanju od par gutljaja, a i put postaje uži i lošiji. Ne znamo što nas čeka, ali i dalje smo veseli i polako prolazimo prve kuće od sela Murici. Na dva mjesta smo zbog nepažnje promašili put pa smo se vraćali ali nismo mnogo vremena izgubili. Prošli smo Nikči i idemo ka Vukli selu.
U kafani uzimam cigare i pričamo sa domaćinima, našli smo dvoje koji razumiju naš jezik i koji nam govore kuda da idemo. Dosta mještana je radilo u Crnoj Gori, obično na poslovima vezanim za košenje ili radove sa kamenom. Nailazimo na toplu dobrodošlicu tako da su nas svi svrćali na kafu , rakiju, a neki su pozivali na ručak. Ipak, krenusmo ka vrhu i ako smo konstatovali da smo u stanju koje je više za kreveta nego za planinu. Od crkve u selu Vukli idemo prečicom koja nas malo umara i zbog nje promašismo glavnu stazu. Ipak izlazimo na katun Panikut oko 1400 mnv. Tamo se opet srijećemo sa mještanima koji nam pokazuju stazu do vrha. Ovo je jedan od najljepših katuna u Albaniji, a definitivno, od ovih koje sam ja gledao je najljepši. Ima kuće slične našim na katunima i ima vodu, dok su ostali katuni uglavnom od trošnih koliba tj.naslaga kamenja prekrivenih najlonom i granama.
Do vrha idemo kroz šumsku stazu, ali izogrelu šumu i dok je prvi dio dana bio vruć uskoro manji oblaci učinili su tepmerturu prijatnijom za hodanje ali mi sve jedno hodamo dosta mučno, očigledno zbog rakije. Izuzetak je Neno koji je kao leptirić ( nije pio ništa, samo je lickao reda radi). Izlazimo na vrh i pogled je odličan kako na Kuče i Komove tako i na Šnikut i Radohines grupu, Trojan i oba kraka Cijevne.
Vraćamo se nazad i sjedamo u kafanu, domaćin nam nudi da noćimo kod njega kući ali moramo u Grbaju, već smo se dogovorili. Razmjenjujem kontakt sa Gjokom koji je često radio u Crnoj Gori pa i u Metalcu iz Nikšića, tako da se odlično sporazumijevamo. Dogovorili smo da se organizuje ponovna posjeta i da ide sa nama na Kuci, Livadit i Tat. Vraćamo se u Tamaru, pa nastavljamo dalje dolinom Cijevne. Put je izuzetno loš, po njemu je šoder po kom se lako prokliza a sa naše desne strane je provalija bez ikakvog osiguranja ili drveća koje bi nas zadržalo u slučaju ispadanja sa puta. Toliko je nesiguran put da smo doživljeli veliko olakšanje kad smo se makli od kanjona.
Od Tamare idemo lijevim krakom do ćafe Predelec. Mrak nas je uhvatio negdje ispred sela Javor i žao mi je što Đaja i Marina koji prvi put idu ovim putem neće vidjeti predjele. Na Predelec svraćamo u kafanu ali samo da uzmemo pivo i pijemo u kolima jer je već pala noć a moramo do Grbaje gdje nas čeka ekipa u planinarskom domu „Branko Kotlajić“.
Čim smo se u Vrmoši dohvatili asfalta puče mi pločica od kočnice na prednjem lijevom točku. Kažem ja ne odgovara Kangoo asfalt. U Grbaji je uslijedilo druženje do ponoći i pa onda zasluženi odmor u domu. U nedjelju smo odlučili da se gušteramo oko doma i odmaramo od jučašnjih akcija. Samo je Miljan odlučio da napravi uspon na Karaulu.
Boris Čelebić
