Najljepše jesenje boje, dobra vidljivost i široki horizonti dočekali su nas na ovoj kalendarski zimskoj decembarskoj turi, dok su cepin i dereze bili korisni samo za fotografisanje i dodatno kondiciono opterećenje. Bablji zub lijep kao uvijek, sa snijegom ili bez njega, fino vrijeme i dobra ekipa bili su više nego dovoljni za još jednu nezaboravnu planinarsku priču u Visokogorskom dnevniku.
Ekipa: Petar Glomazić, Dušan Bošković, Milan Radović, Boris Čelebić;
Datum: Subota, 24.12.2016.godine;
Vrh: Torna (Bablji zub) 2277 mnv;
Prilaz: Gornje Lipovo;
Tehnički podaci: Oko 1300 m visinske razlike, dužina staze oko 12 km, vrijeme provedeno na turi oko 7 sati.
Jutarnja temperatura oko 5 stepeni u Gornjem Lipovu, aktivne majice i gorateks jakne bile su dovoljne da se krene u šetnju skoro probijenim makadmskim putem ka Katuninama. Hodamo, pričamo, a teme nam se nameću same od sebe, od sjetnog sjećanja na nekadašnje Katunine, preko sječe šume i izvoza balvana i sirovine umjesto gotovih proizvoda do neplanskih projekata na Skadarskom jezeru i neiskorišćenih potencijala Crne Gore, makar turističkih i poljoprivrednih. Zaključak kao i svaki put, da nam je viđet što bi od ovoga napravili Švajcarci ili Slovenci.
Posle šume i sipara dočekao nas je prevoj iznad katuna Đedov do i očaravajući pogled na Gornju Moraču i njene vrhove. Svima nam je zastao dah, nekom od ljepote, nekome od obližnjeg sela Svrke i blizine tazbine. Šalu na stranu, čitava Gornja Morača je raj na zemlji u kojem nismo razvili ni jedan posto njenih turistički razvojnih potencijala, imalo smo sreće obilaziti i viđeti dosta po svijetu, ali ovaj dio Crne Gore je nešto što se malo đe može sresti. Prolazimo siparom ispod stijena Torne, maštamo, možda se neđe i neka prečica uz pomoć užadi i opreme, prizor je nevjerovatan i mami da se proba neki novi smjer.
Preko sipara kratka dionica zaleđene staze koliko da nas podsjeti da je zima, i već smo na strmom travnatom dijelu koji vodi ka vrhu. Temperatura i lijepi pogledi tjeraju nas na češće pauze i fotografisanje. Duško nam je odmakao i grabi prema vrhu, a mi pokušavamo da zauzmemo što ljepšu pozu na fotografiji, ne bi li se makar donekle uklopili u pozadinu i nestvarne prizore Moračkih planina, kanjona Morače stijena Stolova i Istočnog Babljeg zuba. Petar mašta o organizaciji fudbalske utakmice na livadama Stolova, makar na male golove, a Milan i ja pomažemo smišljajući potencijalne rivale. Izlazimo na vršni greben, otvaraju se Komovi, Gornje Lipovo, Jablan, više i ne pričamo, ćutimo, uživamo, laganim korakom hodamo ka vrhu gledajući u Gradišta i udaljeni Durmitor.
Na vrhu Milan otvara pljosku i ambijenet upotpunjavamo mirisom domaće loze, Milanov proizvod bez šećera, kako on reče 11 litara za kućnu upotrebu. Uživanje u nestvarnim bojama kasnog decembra bez snijega je potpuno i nekako čudno, motivi za fotografisanje su svuda oko nas, pogled, gdje god se okrenete samo planine, planine… Petar pravi moćne panoramske fotke, upisujemo se u knjigu uspona, slušamo sa telefona pjesmu koju uvijek puštamo na vrhu „Kad procvatu behari“ i stih koji nosi „ovo nebo nad nama…“ Jer, svi imamo nebo nad nama, ali nebo iznad planinskih vrhova je bliže, čarobnije, dio jedne slike koja je uvijek nezaboravna koliko god puta stajali na istom planinskom vrhu. Nebo koje je dio duše, boje koje prijaju srcu…
Silazimo sa vrha opijeni sa svime što smo doživljeli, dolazimo do prevoja i ovaj put nisam mogao proći tek tako, legao sam i grijući se na zracima već uveliko popodnevnog sunca gledao u Tali , Kapu Moračku i Maganik, uskoro se pridružio i Duško, a potom Milan i Petar. Duško izvadi kolašinsku krušku, zamirisa prevoj, zagrija se duša, sjetismo se Polimlja, dođe nam i Vito, nekako Grlom u Polimnje, čak smo razmišljali i o prevodu na engleski, ali za to nismo imali dovoljno goriva. Čudno, kad god se izvadi rakija sjetimo se Polimnja. U povratku smo svratili na kratko kod Duška, kafa, jabuka malo ćaskanja i između ostalog, kratko sjećanje na lik i djelo i nezaobravnu Nejcovu knjigu, za kraj ovog finog dana i nastvak Puta…
Boris Čelebić
Bablji zub 24.12.2016.
